DAN “D”
Često pođem do Valdanosa. Nostalgija za onim starim dobrim vremenima, ljepota ove divne uvale, miris mora i maslina vuče me prema ovom biseru Jadrana. Poluotvorena kapija, i još uvijek “garda” na jednoj maloj kućici iza kapije. Neznam, iz kojih razloga su još uvijek tu, doduše, ne traže vam više ni pasoš ni ličnu kartu, naprotiv, dobijete osmjeh. Zašto su još uvijek tu, nijesam u stanju da dokučim, očigljedno kapacitet mog mozga nije dovoljan da “otkrije “ovu zagonetku, pa zbog to prepuštam onima pod čijom je ingerencijom ova “garda”.
Koga, od čega i šta čuvaju, sumnjam da bi čak i neki pametniji od mene mogao da odgovori. Vjerujem, da bi čak i izaslanik Evropske Unije za Crnu Goru gospodin Drobnič, ovdje ostao nijem, čak i da smo ga prošetali do Valdanosa, prilikom njegove posjete Ulcinju. Ja sam imao čast i zadovoljstvo da mu budem domaćin u Starom gradu i dok sam mu pričao istoriju našeg grada, a i kasnije na jednom skupu u hotelu Otrant, na ovakva pitanja , nije odgovarao, diplomatski je izbjegavao odgovore. Na moje pitanje na tom skupu u hotelu Otrant o “Morskom dobru” a Valdanos je tu, izbjegao je odgovor, jer ga nije imao.
Moje pitanje je bilo direktno, i glasilo je “kako će Evropa prihvatiti Crnu Goru, ako se samo na jednoj Opštini, dakle Ulcinju, linija Morskog dobra prostire i obuhvata 57 od sto ukupne obale Crne gore. Da ne govorimo o tome da ta linija, upravo ovdje dopire do 2800 metara u dubini, dok je po evropskim, pa i crnogorskim zakonima, ta linija samo 6 metara” Naravno, izbjegao je odgovor.
Vjerovatno je čovjek razmišljao da će se do tada možda nešto i promijeniti.
Međutim, ovdje se sve jako sporo mijenja, zna on da je ovdje Balkan, bio je 4 godine i ambasador u Njemačkoj i nije ga Evropa slučajno poslala ovamo, da nas tiješi i da nam obećava, ukoliko još samo malo poradimo na onim famoznim članovima.
Da se ponovo vratim Valdanosu, našoj ljubavi iz djetinjstva i mladosti. Nekad su ovdje dolazile sve škole na izlete, slavio se 1. maj, dok kasnije našim čamcima smo dovodili pola Evrope na “Fisch Picknicke”da se dive ovoj neponovljivoj ljepoti. Prelijepa uvala, kojoj ni najači”jugo” ništa ne može, “Vilina česma” i viline vode, te više od devetnaest hiljada korijena maslina, čine ovaj prostor zaista”božanstvenim”.
Danas je ovaj prostor, toliko zapušten, oronuo i tužan. Ni zemljotres, ni neki “Tsunami” biblijskih razmjera, ne bi ma
mogao da uradi ovo što je u stanju da uradi ljudska nebriga. Masline su toliko zapuštene, obrasle parazitskim biljkama, makijom, nekad kolske staze su izgubljene i zarasle u šiprag, tako da čak i danas da ih vrate zakonitim nasljednicima, sumnjam da bi se decenijama mogle vratili u prethodno stanje.
Restoranski komleks i ogroman broj dvospratnih kućica” vila”je skoro totalno uništeno. Čak je i beton na stazama i u ostalim pratećim objektima, ovog nekad zamišljenog “Vojnog odmarališta” na mnogim mjestima potpuno devastiran i uništen. Jedan moj prijatelj iz Meteriza, koji isto tako često dolazi do Valdanosa, na moje pitanje “vidiš li ovo čudo”, kratko sa sjetom odgovara, “vidi što je čovjek u stanju da uradi” . Dodajem uz tužan osmjeh, da će ga sada opet staviti na “tender”, ali ovog puta neće biti Vujice Lazovića. Biće neko drugi,j er bože moj “tenderi” su da se nešto i zaradi…

Ismet Karamanaga Facebook