U susret privatizaciji HTP „Ulcinjska rivijera“: Okupacija u 400 slika

U posljednjih dvadesetak godina, nakon što je „Ulcinjska rivijera“ vlastitim sredstvima izgradila most, napravila put i dovela komunalnu infrastrukturu na Adu, tamo je niklo više od 400 bespravnih objekata na državnom zemljištu i zemljištu „Ulcinjske rivijere“

Piše: Goran Popović

ULCINJ – Hotelsko-turističko preduzeće „Ulcinjska rivijera“ i ove godine je uvršteno u plan za privatizaciju. Tenderska dokumentacija se priprema, a interesovanje za kupovinu već je pokazalo nekoliko uglednih kompanija iz Turske, Rusije, Češke, Njemačke, Azerbejdžana, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Hrvatske… U prilog dobroj ponudi ide i podatak da nakon dužeg perioda ovo preduzeće u posljednje dvije godine bilježi pozitivno poslovanje, da su objekti dovedeni u pristojno stanje, da su gosti počeli da se vraćaju i njihov broj iz godine u godinu raste…

No, da li će ovo preduzeće, prije svega brendirano kao evropska nudistička destinacija, konačno dobiti novog vlasnika, teško je u ovom trenutku prognozirati.  „Ulcinjska rivijera“, naime, ima veliki problem sa zaštitom vlastite, odnosno državne imovine koja joj je stavljena na raspolaganje. Zato je opravdano strahovanje čelnih ljudi ovog preduzeća da ni novi tender neće uspjeti, kao što je ne tako davno zbog sličnih problema propala i privatizacija Valdanosa. O čemu se radi?

Otimačina

– Kad sam došao krajem 2008. godine i pogledao ove objekte oni su izgledali kao da su bombardovani, imao sam osjećaj da sam u Sarajevu nakon rata, a ne u Ulcinju. Zatekao sam i velike gubitke, strašan napad na imovinu „Ulcinjske rivijere“ sa svih strana. Bilo je oko 200 hiljada kvadrata uzurpirano, oteto, ograđeno – objašnjava Radomir Mikan Zec, izvršni direktor „Ulcinjske rivijere“. – Tzv. češki kamp od skoro 100 hiljada kvadrata – priča Zec – Opštinska komisija za restituciju je „vratila“ raznim pretendentima sa raznim papirima. Ne bih ja ni znao o kakvim papirima je riječ da Igor Lukšić, tada ministar finansija, nije ukinuo rješenje Opštinske komisije sa obrazloženjem da se radi o falsifikovanim, „žutim“ papirima, fotokopijama nekakvih turskih i kakvih sve ne tapija. On, dakle, ukida tu odluku, ali Regionalna komisija ponovo to vraća ovim pretendentima sa sumnjivim papirima. Onda smo prikupili više od 30 kilograma materijala, obratili se Vladi, tužiocima, svima koji su kompetentni u ovom poslu. Na kraju, uz veliku našu muku, Vrhovni sud konačno donese presudu i vrati svu tu imovinu „Ulcinjskoj rivijeri“.

Sada imamo problem i sa prodajom našeg centralnog magacina u Ulcinju, nastavlja Zec. Tom prodajom namjeravamo da obezbijedimo novac za otpremnine za 104 naša prekobrojna radnika, ali nam i tu ulcinjska opština pravi velike opstrukcije, osporava nam vlasništvo. O tome je riječ!

Okupacija

Posebna priča na ovu temu je Ada Bojana. Tamo je u posljednjih dvadesetak godina, nakon što je „Ulcinjska rivijera“ vlastitim sredstvima izgradila most, napravila put i dovela komunalnu infrastrukturu na Adu, niklo više od 400 bespravnih objekata na državnom zemljištu i zemljištu  „Ulcinjske rivijere“. Prava okupacija u 400 slika. Iako se asocijacija na naslov Zafranovićevog filma „Okupacija u 26 slika“ nekome može učiniti morbidnom u ovom slučaju, to što se na Adi dešava tako je besprizorno da zaslužuje upravo ovako poređenje.

Godinama tamo vlasnici ovih bespravno podignutih objekata razvijaju „posao“. Iznajmljuju kuće turistima, bave se ugostiteljskim poslom, pružaju maserske i druge usluge… Naravno, bez dozvole i bez obaveze da za taj svoj „biznis“ plaćaju bilo kakav porez, bez obaveze da prijave svoje goste.

Tim vilama i vikendicama na uzurpiranom zemljištu se čak i trguje! Nedavno je i jedna strana državljanka kupila takav objekat, naravno bez ikakvih papira, srušila ga i napravila novi?!

Istina, od prije dvije godine  JP Morsko dobro je uvelo za uzurpante i bespravne graditelje godišnju zakupninu u visini od 5.000 do 10.000 i to je, za sada, jedini vid neke vrste državne intervencije na Adi.

No, vrhunac ironije u ovoj priči predstavlja tužba uzurpanata, potpomognutih nekim NVO, protiv „Ulcinjske rivijere“ jer im, navodno, ograničava slobodno kretanje po javnoj površini. Riječ je o rampi koja je postavljena na ulazu u nudističko naselje u skladu sa standardima za ovaj vid turizma, koju „ugroženi“ uzurpanti žele da uklone kako bi i njihovi gosti mogli nesmetano da koriste prostor i imovinu „Ulcinjske rivijere“, a da pri tome ne plaćaju ni propusnice, ni boravišnu taksu… Kako to?

Čudne stvari

Nikakvu zaštitu lokalne uprave, ali ni državnih institucija nemamo u naporima da zaštitimo našu i državnu imovinu koja nam je legalno data na korišćenje, iako je država vlasnik 63 odsto akcija „Ulcinjske rivijere“, opet objašnjava Mikan Zec. Čudne stvari se dešavaju, kaže on, jer pred očima raznih inspekcija, policije, drugih nadležnih državnih organa, nama uzurpanti na Adi čine nelojalnu konkurenciju i to mogu jer ne plaćaju bilo kakve takse ili poreze. A „Ulcinjska rivijera“ i danas, u ovako otežanim uslovima poslovanja, plaća više PDV-a nego svi ostali privredni subjekti u Ulcinju zajedno. Zaista su to čudne stvari kad država nije u stanju da zaštiti neposredni vlastiti interes, zaključuje Zec.

Nakon svega, pitanje je kako sve ovo objasniti potencijalnim stranim investitorima koji se možda prijave na novi tender za privatizaciju „Ulcinjske rivijere“. Kakav će utisak steći o pravnoj sigurnosti, efikasnosti državnih organa i funkcionisanju  države u koju bi da ulože neke milione? Ako vide da bi neko i sjutra ‘ladno, bez ikakvih sankcija, mogao da prisvoji i dio njihovog zemljišta i da tu bez ikakvih dozvola organizuje neki svoj biznis, kakvu će odluku donijeti?

Tačno je da ni u jednom urbanističkom planu nije predviđeno onih 400 „divljih“ objekata na Adi i da će oni, vjerovatno, u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti biti uklonjeni. To može biti argument u pregovorima sa potencijalnim kupcima „Ulcinjske rivijere“. Ali kako im objasniti da ti urbanistički planovi važe već decenijama, a da niko nije bio spreman i sposoban da do sada zaustavi divlje graditelje?

Čekajući te odgovore od „nadležnih“, načekaće se, izgleda, Ulcinj novih, legalnih investitora. Ili mu takvi i nijesu potrebni?!

Izvor: POBJEDA