In Memoriam Ulcinjska Solana

Na TV Crne gore sam ovu fotografiju uporedio sa scenama bombardovanja i razaranja, slično onima koje su se događale za vrijeme bombardovanja u onom suludom ratu 90 godina. Vjerovatno je i zbog toga, ali i zbog ljubavi Javnog servisa prema politici Vlade Republike Crne Gore, koja je i dovela do ovog stanja Solane, neprofesionalna i polupismena novinarka skinula moj intervju…

 

Namjerno sam napisao IN : MEMORIAM, zato što Solana ne odumire, ona je umrla. Teško je vjerovati, da ljudska ruka i ljudski um, ma koliko bio nerazvijen i niskog koeficijenta, u mirnodopsko vrijeme, dakle kada se ne ratuje i bombarduje, može ovako nešto uraditi. Svi mi koji smo danas posjetili Solanu, namjerno je pišem velikim slovom, smo znali da se malo ili nimalo ne proizvodi ne radi ili slično, ali , da je ovoliko namjerno razoreno i uništeno, ubijeđen sam da niko nije ni mogao zamisliti. Porušiti namjerno zgrade, da bi se prodala konstrukcija za staro gvožđe, zapustiti u potpunosti mašine, ostaviti neotkrivene prostorije ili razoriti i uništiti fabriku za izradu i pakovanje soli, to je za nevjerovati. Zamislite, napuštene bazene, gdje se ni ptice ne vraćaju, jer nema hrane u njima. Nekad se na tim bazenima gnjezdilo ili im je bila usputna stanica za odmor, više od 250 vrsta ptica.

Kao turistički vodič, vodio sam grupe iz Njemačke, Slovenije i Švajcarske da posmatraju ptice, pa znam to. Sada nema više ni ptica. Ničega. Sada su samo ti bazeni prekriveni blatom. Nijedna pumpa ne radi, kako bi se ispumpala voda iz jednog dijela, koje je vličine vještačkog jezera, jer neće vlasnik da plaća struju. To , šta danas može čovjek da vidi, kada posjeti Solanu, graniči se sa hororom. Mislim da bi i Hičkog, kada bi se kojim slučajem reinkarnirao ovdje imao posla. Sreli smo nekoliko bivših i sadašnjih radnika Solane, kako nijemo posmatraju mjesto gdje su nekad zarađivali hleb za sebe i svoje porodice, pokušavali su da nam objasne stanje Solane, njihov tretman , godine bez ličnih primanja, socijalnog osiguranja i bilo kakve zaštite… Jedna mala digresija za one mlađe, nekad je u Solani radilo više od 450 radnika, proizvodilo se na hiljade tona visokokvalitetne soli, i preduzeće je bilo jedno od najboljih u Crnoj Gori. Danas Solana više ne postoji. Postoji samo razoreno i uništeno mjesto gdje je ona nekad stajala. Vlasnik, koji ju je kupio za samo, neko kaže 820 hiljada eura, neko za oko 700 hiljada, preuzeo je i obavezu o radnicima, o proizvodnji i mnogo što šta koje ga je obavezivalo kolektivnim ugovorima o privatizaciji…Kupio je na “tenderu” 15 miliona kvadratnih metara , 5 centi metar, dakle skoro poklonjeno i sada pokušava da proda zemljište skoro 200 miliona, kako bi neko na tom mjestu, sličan njemu podigao neki komleks zgrada, ili možda izgradio neki ” heliodrum” za hidroavione, jer teško da se može isušiti sva ta voda. Nevjerovatno, ali istinito. Htjeli smo da nam se da ključ, kako bi smo ušli u fabriku za pakovanje soli, međutim, neki polupismeni “stečajni ” direktor nije htio da da ključ, bar tako su nam rekli radnici. U civilizovanim zemljama kada dođe do ovakvih situacija, kada neko namjerno razarai uništava, bez obzira na privatnost, društvena zajednica, mora da reaguje… U Njemačkoj bi te ingerencije preuzela Opština…

Pogledajte sve fotografije 101 – Ismet Karamanaga Facebook

Video RTCG o Ulcinjskoj Solani u 26 minuti videa

[flv]http://www.rtcg.me/upload/boxFileData/2014/03/20/62208/d%2020.3..flv[/flv]