Rexhep Lleshi: (predstojeća knjiga) ”Moja ISTINA”

Godine 1978. održavali su se drugi izbori delegacija i delegata za organe društveno-političkih i samoupravno-interesnih zajednica.

Zbor građana Mjesne zajednice Vladimir, 2. 3. ’78. na predlog predsjednika Savjeta zajednice Redžepa Mehanovića kandidovao me je, a glasanjem 19. 3. ’78. narod izabrao za člana delegacije društveno-političke zajednice ove jedinice.

Kordinacioni odbor Opštinske konferencije SSRN Ulcinja, 28. 3. ’78. na predlog Eleza Mučovića, člana, kandidovao me je za predsjednika Vijeća mjesnih zajednica u Skupštini opštine Ulcinj. Ali, kao neophodnost u toj proceduri, Odbor je ovlastio svog predsjednika Redžepa Kordića, za razgovor sa mnom, radi dobijanja moje saglasnsti.

Sjutradan Redžep Kordić je došao u školu gdje sam radio i odmah me pozvao na razgovor. Pozivu sam se odazvao iako nijesam znao razlog. U razgovoru smo bili samo nas dvojica i on je počeo prvi. Napravio je kratak uvod o izborima, njihovom toku, a zatim iznio stav Koordinacionog odbora kojem on predsjedava, o mojoj kan- didaturi i kako se izrazio, ovdje je došao po moju saglasnost.

Stav odbora, iz riječi sagovornika sam shvatio. Kako je na to trebalo odgovoriti odmah, razmišljao sam malo i u sebi zaključio. To je velika obaveza. Taj posao traži mnogo vremena, angažman, žrtvovanje. Prvo, predsjedniku Kordiću izjavio sam zahvalnost Odboru i njemu lično, na ukazanom povjerenju prema meni. Misleći da ću imati razloga da se iz svega toga ”izvučem” nastavio sam:
– Ovdje, u MZ Vladimir, izbor delegacija, njihovo konstituisanje i određivanje dalegata za skupštine zajednica u opštini je završen i u Vijeće mjesnih zajednica SO, delegirana je Syme Kokaj. Pošto je zauzet stav da se predsjednik tog vijeća izabere iz reda delegata ove zajednice, tamo imate Symu! Drugog ne tražite! Boljeg aktivistu ne možete naći.

Imao sam ja još da govorim, ali sagovornik je nestrpljiv i uzima mi riječ:
– Ne! Stav Odbora nije da se predsjednik Vijeća bira iz MZ Vladimir, niti sam se ja tako izrazio. Odbor kojim ja predsjedavam kandiduje persone, a ne reone. Ovoga puta kandidovao je vas, po imenu, kao kadar opštinskog nivoa. Ako vi ne možete da prihvatite ovu dužnost, da znate, rezervni kanidat je drugo lice i nije iz Anamalia.

Onda sam ja prihvatio zadatak, ali uz saglasnost matične delegacije i drugih društve- nih struktura i ličnu drugarice Kokaj. Na dalji razgovor pozvan je preddsjednik Delegaacije društveno-političke zajednice MZ, Musa Đoni. On je detaljno upoznat s prethodnim razgovorom i dat mu je zadatak da s delegacijom riješi ovo pitanje i da obavijesti predsjednika Kordića u roku od tri dana.

Delegacija MZ Vladimir, 30. 3. ’78. na proširenoj sjednici upoznata je s prednjim sta-vom Koordinacionog odbora. Nakon toga, prva je govorila Syme Kokaj, tek određena delegatkinja u Skupštini opštine. Ona je prvo pozdravila zauzeti stav i potom izjavila ostavku na mjesto delegata u moju korist. Time je stvoren uslov za realizaciju stava Koordinacionog odbora. Tako je otvoren put za kandididovanje i matična delegacija jednoglaasno me odredila za delegata u Vijeću mjesnih zajednica Skupštine opštine Ulcinj, kako bi se nastavilo u pravcu potpune realizacije navedenog stava.

Na prvoj konstitutivnoj sjednici 13. 4. ’78. na prijedlog Opštinske komisije za kadro- ve, izbor i imenovanja, koji je obrazložio Jovan-Ljoljo Mičetić, član, Vijeće mjesnih zajednica opštine Ulcinj, izabralo me je za predsjednika, na četvorogodišnji mandat. Pred navedenim Vijećem, koje su sačinjavali delegati mjesnih zajednica: Bogdan Perić, Fadil Sala, Ibrahim Fteja, Isat Kurti, Ismet Ibročević, Jovan Bevenja, Leka Elezović, Marko Kaluđerović, Marko Milović, Mustafa Nimanbegović, Nikola Dedić, Nikola-Nika Markić, Radomir Gazivoda, Redžep Salović, Ruždi Derviši, Vebija Hasa- nagić, Žarko Mirović i moja malenkost, dao sam svečanu zakljetvu:
– Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika izvršavati po zakonu i ustavu.
Istog dana, održana je konstitutivna zajednička sjednica sva tri vijeća SO.