Najvredniji resursi Ulcinja ničiji i svačiji

December 8, 2014   | news

ADA BOJANA TENDER.-UL­CINj – Di­rek­tor ne­vla­di­ne or­ga­ni­za­ci­je „Ze­le­ni ko­rak“ iz Ul­ci­nja Dže­lal Ho­džić po­zvao je Mi­ni­star­stvo tu­ri­zma i odr­ži­vog raz­vo­ja da iz­mje­nom za­kon­ske re­gu­la­ti­ve ri­je­ku Bo­ja­nu, Ša­sko je­ze­ro, ka­nal Port Mi­le­nu i Bo­ro­vu šu­mu i da te lo­ka­li­te­te ustu­pe lo­kal­noj za­jed­ni­ci na upra­vlja­nje jer „nad­le­žni dr­žav­ni or­ga­ni ne po­ka­zu­ju že­lju da vo­de ra­ču­na o tim pri­rod­nim bi­se­ri­ma naj­ju­žni­je op­šti­ne”. Ho­džić sma­tra da je sta­nje na po­me­nu­tim lo­ka­li­te­ti­ma ve­o­ma lo­še i da se po­sled­nje dvi­je de­ce­ni­je kon­stat­no po­gor­ša­va.
– Naj­vred­ni­ji re­sur­si nam pro­pa­da­ju jer su sva­či­ji i ni­či­ji. Osim ne­do­zvo­lje­nog lo­va, ne­kon­tro­li­sa­ne grad­nje, za­ga­đe­nje je sve ve­će i neo­p­hod­no je pred­u­ze­ti mje­re da se to spri­je­či. Ša­sko je­ze­ro je za­pu­šte­no i iz­lo­že­no kri­vo­lo­vu. Ri­je­ka Bo­ja­na če­sto je za­tr­pa­na enorm­nim ko­li­či­na­ma ra­zno­vr­snog ot­pa­da ko­je sli­vom Ska­dar­skog je­ze­ra i ri­je­ke Drim u Al­ba­ni­ji, sti­že na oba­le Ve­li­ke pla­že. Me­dic­ni­ski ot­pad, pla­sti­ka te ugi­nu­le ri­blje i ži­vo­tinj­ske vr­ste sve su če­šći pri­zor na ul­cinj­skim pla­ža­ma. Ka­nal Port Mi­le­na, ne­ka­da naj­ve­će mre­sti­li­šte ri­be na Ja­dra­nu, kao isto­rij­ski sim­bol su­ži­vo­ta Ul­ci­nja­na i kli­mat­sko-ge­o­graf­ski fe­no­men u pro­te­klih 20 go­di­na do­ži­vje­la je ne­za­pam­će­nu de­gra­da­ci­ju, uni­šta­va­nje i ni­po­da­šta­va­nje od stra­ne svih struk­tu­ra dru­štva i tre­nut­no se na­la­zi u ko­ma­to­znom sta­nju. Sto­ga bi do­bro rje­še­nje bi­lo da se ti re­sur­si da­ju lo­kal­noj upra­vi na upra­vlja­nje, te da se u sa­rad­nji sa struč­nim dr­žav­nim in­sti­tu­ci­ja­ma, ci­vil­nim sek­to­rom, od­no­sno NVO ko­je ima­ju do­sta pro­je­ka­ta, kre­ne sa re­vi­ta­li­za­ci­jom – ka­že Ho­džić i is­ti­če da Ša­sko je­ze­ro i Port Mi­le­na mo­gu bi­ti mje­sta za raz­voj ri­ba­r­stva.
– Ima­mo stu­di­je ra­đe­ne još pri­je 30 go­di­na i po­treb­no ih je ino­vi­ra­ti. Ima­mo i pro­je­kat ra­vi­ta­li­za­ci­je Bo­ro­ve šu­me ko­ja pro­pa­da zbog ne­bri­ge Mor­skog do­bra, za ko­je ri­je­ka Bo­ja­na i Port Mi­le­na prak­tič­no ne po­sto­je, osim ka­da od vla­sni­ka vi­ken­di­ca i ku­ći­ca tre­ba uze­ti pa­re. Ul­ci­nja­ni mo­ra­ju pre­u­ze­ti ini­ci­ja­ti­vu upra­vlja­nja ovim po­ten­ci­ja­li­ma. Ako se to ne de­si mi će­mo sa­svim si­gur­no iz­gu­bi­ti atri­bu­te pri­mor­skog gra­da. Jer dža­ba nam sve to bo­gat­stvo ako se ni­šta ne pi­ta­mo i ni o če­mu ne od­lu­ču­je­mo. Za ova­kvo sta­nje kri­va­ca je mno­go. Na lo­kal­nom ni­vou lo­kal­na vlast se vi­še ba­vi­la iden­ti­tet­skim i et­nič­kim pro­ble­mi­ma, a or­ga­ni dr­žav­ne vla­sti su mar­gi­na­li­zo­va­li Ul­cinj -sma­tra Ho­džić.
Pre­ma nje­go­vim ri­je­či­ma NVO ne tra­že da upra­vlja­ju bi­lo čim i nu­de se da kroz part­ner­ski od­nos po­mog­nu va­lo­ri­za­ci­ji pri­rod­nih bo­gat­sta­va i odr­ži­vog raz­vo­ja.
– Naj­go­re je ne pred­u­zi­ma­ti ni­šta i gle­da­ti ka­ko nam pro­pa­da ono či­me nas je pri­ro­da na­gra­di­la. Mi već du­go pred­la­že­mo i nu­di­mo ide­je ka­ko da se stva­ri po­kre­nu sa mr­tve tač­ke. To ni­je do­volj­no jer je po­treb­no sve­o­bu­hvat­no an­ga­žo­va­nje i dr­žav­nih i op­štin­skih or­ga­na. Mi ima­mo i ide­ju ka­ko iza­ći iz eko­nom­ske kri­ze i ri­je­ši­ti eko­nom­ske i am­bi­jen­tal­ne pro­ble­me. Nu­di­li smo i pot­pi­si­va­nje me­mo­ran­du­ma o sa­rad­nji sa Op­šti­nom i dr­ža­vom ali nam još ništa ni­je od­go­vo­re­no – tvr­di Ho­džić.M.Kne­že­vić

For­mi­ra­ti eko-fond

Ho­džić sma­tra da u Cr­noj Go­ri po­sto­je svi uslo­vi za osni­va­nje eko-fon­da. Ho­džić, ko­ji je još kra­jem 1999. go­di­ne nad­le­žnim dr­žav­nim or­ga­ni­ma pred­lo­žio osni­va­nje ta­kvog jed­nog fon­da, sma­tra da je mo­gu­će da se u tu svr­hu go­di­šnje sa­ku­pi iz­me­đu 20 i 30 mi­li­o­na eura. Po nje­go­vim rij­či­ma iz­vo­ri fi­nan­si­ra­nja bi­li bi obez­bi­je­đe­ni kroz na­pla­tu do­dat­nih na­kna­da na po­rez na luk­su­zne objek­te, pro­met gra­đe­vin­skog ze­mlji­šta, bo­ra­vi­šnu tak­su, pri­ho­de po osno­vu ko­ri­šće­nja šu­ma i mor­skog do­bra, pre­na­mje­nu po­ljo­pri­vred­nog u gra­đe­vin­sko ze­mlji­šte, do­dat­ne tak­se na za­ga­đi­va­če, in­ve­sti­ci­o­na ula­ga­nja… Pri­ku­plje­nim sred­stvi­ma mo­gle bi se, tvr­di Ho­džić, fi­nan­si­ra­ti raz­ne ak­tiv­no­sti. Pri­o­ri­tet bi ima­li pro­jek­ti ko­ji se ba­ve za­šti­tom ži­vot­ne sre­di­ne, edu­ka­ci­jom i ospo­so­blja­va­njem ka­dro­va i sa­rad­nji sa od­go­va­ra­ju­ćim ino­stra­nim in­sti­tu­ci­ja­ma te fi­na­si­ra­nje pro­gra­ma pro­iz­vod­nje zdra­ve hra­ne i ma­njih in­ve­sti­ci­o­nih ra­do­va u ci­lju za­šti­te ži­vot­ne sre­di­ne.

Port Mi­le­na isto­ri­jat Cr­ne Go­re

Ho­džić na­po­mi­nje da se za­ne­ma­ri­va­nje pred­lo­ga NVO sek­to­ra naj­bo­lje vi­di na pri­mje­ru Port Mi­le­ne.
– To ni­je sa­mo ge­o­graf­ski lo­ka­li­tet, ona je isto­ri­ja Cr­ne Go­re. Ova­kva ne­bri­ga je iz­ru­gi­va­nje i de­val­vi­ra­nje isto­ri­je i di­na­sti­je Pe­tro­vić, jer je po­zna­to da je ka­nal do­bio ime po cr­no­gor­skoj kra­lji­ci Mi­le­ni. U rje­ša­va­nje pro­ble­ma tre­ba uklju­či­ti i Fon­da­ci­ju Petrović, od­no­sno pra­u­nu­ka Ni­ko­le i Mi­le­ne, ko­ji već po­ma­že ne­kim raz­vi­je­ni­jim op­šti­na­ma. Ako se ne­što hit­no na pre­du­zme ovaj pro­blem mo­že upro­pa­sti­ti raz­voj Ul­ci­nja i tu­ri­stič­ke pri­vre­de i to na du­ži pe­ri­od. Stra­ni tu­ri­sti su već sni­mi­li za­ga­đe­nja i zgro­že­ni su tim po­ja­va­ma. To je sra­mo­ta za Cr­nu Go­ru kao eko­lo­šku dr­ža­vu i ne pri­li­či ze­mlji ko­ja pre­ten­du­je da uđe u EU – ka­te­go­ri­čan je Ho­džić.

Izvor: DAN