Narednog četvrtka, 27. aprila, moglo bi dugoročno biti određena sudbina ulcinjskog turizma, pa i ovog grada. Tog dana će biti održana vanredna sjednica Skupštine akcionara Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera, na kojoj će, kako je najavljeno, dioničari razmatrati moguće modele privatizacije kompanije.

Kako je većinski vlasnik te najveće ulcinjske kompanije država, onda je za očekivati da će se desiti ono što je već javnosti saopšteno: donošenje Odluke o davanju u dugoročni zakup dijela imovine tog preduzeća.

Nešto više od trećine akcija u „Ulcinjskoj rivijeri” posjeduju manjinski dioničari, koji insistiraju na pravoj privatizaciji kroz prodaju akcija ili dokapitalizaciju, a ne kroz, kako navode, model „tihe prodaje” kroz dugoročni zakup.

Već je takođe poznato da će se na tom tenderu, kojim će se u zakup od 30 godina dati hoteli Belvi i Olimpik, te autokamp Neptun, prijaviti međunarodna hotelska grupa Karisma Hotels&Resorts, čiji je strateški partner jedan od najvećih svjetskih turoperatora, njemački TUI (Turistic Union International). Uz sada praktično bankrotirani hrvatski koncern Agrokor oni su 2013. godine formirali turističku kompaniju Karisma Hotels Adriatic (KHA), iz koje je Agrokor izašao prošle sedmice.

Nedugo potom, angažujući ugledne turističke eksperte iz regije, počeli su da se interesuju za ulcinjske objekte. Napravili su veoma dobre konekcije sa crnogorskom Vladom i resornim Ministarstvom održivog razvoja i turizma, što je kao rezultat imalo smanjenje PDV-a na turističke usluge.

„Već rade idejne projekte. Već se rade ogledne sobe za četiri i pet zvjezdica, koji treba da se usvoje. Oni se ozbiljno pripremaju za preuzimanje naše kompanije. Ulaskom TUI-a u Crnu Goru Ulcinj će vratiti stari sjaj iz 70-ih godina, a dovesti turiste i u ostala naša turistička mjesta”, kaže izvršni direktor HTP Ulcinjska rivijera Radomir-Mikan Zec.

Najavljeno je da će ovi hoteli biti rekonstruisani za godinu dana nakon preuzimanja, pa bi prvi gosti u tim objektima na početku ulcinjske Velike plaže mogli da se smjeste 2019. godine.

Zec ističe da je Ulcinjska rivijera uzimajući kredite podigla standard tih objekata na tri, ali da nemaju mogućnostu da pojačaju standard i da naprave hotele od pet zvjezdica.

To mogu uraditi jedino izuzetno snažne kompanije. Jer, hotel Belvi je izgrađen prije tačno pet decenija, 1967. godine, dok je Olimpik otvoren četiri godine kasnije. Tada su to bili veoma kvalitetni objekti, koji su, uz kasnije sagrađene objekte Lido i Otrant, činili respektabilno hotelsko naselje na početku ulcinjske Velike plaže.

Takvi objekti, a posebno Belvi koji bi se danas, sa svoja tri depadansa i oko 850 kreveta, mogao ocijeniti i svojevrsnom kasarnom, odgovarali su željama i standardu srednjeplatežnih njemačkih gostiju, koji su u Ulcinj dolazili od aprila do kraja oktobra.

Nije tu, dakle, bilo nikakvog luksuza, ali su ih blizina plaže (tek pedesetak metara od mora) niske cijene za evropske prilike i ljubazno osoblje, činili veoma privlačnim.

Decenijski naporni rad se isplatio, pa je HTP Ulcinjska rivijera postala brend u okvirima tadašnje Jugoslavije, kompanija koja je uz najstarije preduzeće, Solanu, izgradila moderni Ulcinj. Zapošljavala je oko 1.200 stalnih radnika i još oko 900 u sezoni.

Ali, od 1987. godine, a posebno od početka oružanih sukoba na području bivše SFRJ, počeo je drastično da blijedi sjaj „Ulcinjske rivijere”. Oslonjena na domaće tržište, bez Njemaca i sezone od šest mjeseci, ona je samo životarila.

Najteži udarac toj kompaniji je zadat u martu 2004. godine kada je, navodno, zbog duga prema Elektrodistribuciji od 230 hiljada eura, oćerana u stečaj. Plan je bio da se prigrabi njena izuzetno vrijedna imovina na samoj pjeni od mora, vrijedna tada preko 40 miliona eura.

I krenulo se sa prodajama dijelova njene imovine (hoteli Otrant, Galeb, Lido…), koje ništa dobro nijesu donijele Ulcinju, odnosno nijesu ispoštovani kupoprodajni ugovori, bez ikakvih posljedica za one koji su ih kršili. Čak su neki hoteli srušeni, a njihovi vlasnici tek sada nevoljno priznaju da su grdno pogriješili.

Od stečaja koji je uveden u tu kompaniju, ovaj grad se još nije oporavio, i pitanje je da li će ikada. Na stotine kvalifikovanih konobara, kuvara, recepcionera i ostalog osoblja, ostalo je bez posla. Najveći broj njih je danas rasut po svijetu. Oni koji su ostali u svom gradu imaju samo uspomene.

Zato se sama najava povratka Njemaca, u bilo kojem obliku, očekuje sa čežnjom i nadom. ,,U renoviranje postojećih hotela Olimpik i Belvi, planiramo ulaganje od oko 20 miliona eura, kao i gradnju 400 novih soba u narednih tri do pet godina sa investicijom od oko 60 miliona. To znači da bismo imali oko 600 soba i investiciju od oko 80 miliona eura”, rekao je Vijestima operativni potpredsjednik Karisma Hotels&Resorts Saša Milojević.

Prema njegovim riječima, u drugoj fazi krenuli bi u adaptaciju Ade Bojane za koju bi idejno rješenje bilo napravljeno naredne godine.

„Ukupno planiramo da uložimo 280 miliona eura u narednih pet godina u renoviranje i izgradnju hotela na Velikoj plaži i Adi Bojani. Na tom ostrvu izgradili bi 1.500 soba, sportske terene i kongresne dvorane, a 20 do 25 odsto kapaciteta biće otvoreno cijele godine za pripreme vrhunskih sportista. To znači da Ada neće ostati samo nudistička destinacija”, kaže Milojević i dodaje: ,,Smatramo da Crna Gora ima jednu od najljepših obala na svijetu, a da nije dovoljno razvijena. Mislim da tamo možemo da razvijemo turizam na fantastičnom nivou, da to bude jedna od vodećih elitnih destinacija u Evropi i svijetu. Sa poslovnog stanovišta i sa stanovišta biznisa i našeg razvoja mislim da je to idealna destinacija za nas, a važno je i za Crnu Goru ne samo zbog radnih mjesta. Razviće se taj trenutno nerazvijeni dio obale. Za nas je vrlo važno da to uradimo strateški, planski, vodeći računa o životnoj sredini, što je vrlo važan dio naše poslovne politike”.

Niko se više od Ulcinjana tome svakako ne bi obradovao. Jer, samo obnova i povratak Ulcinjske rivijere, kako se god ona zvala, na zapadnoevropska tržišta znači izlazak iz 30-godišnje stagnacije ove opštine.
Mustafa CANKA

Izvor: MONITOR